Ovih dana, pored izvješća sa poplavljenih terena, mediji su puni vijesti o neradu Federalne vlade i zlouporabi namjenskih sredstava iz fonda za zaštitu i spašavanje. Nakon velikih požara 2012. od strane Slavena Raguža na sve relevantne institucije je otišao dopis sa priloženim dokumentima na tu temu, ali koje su sve institucije i zastupnici ignorirali. Prenosimo ovdje tekst objavljen na tu temu.

Tekst je objavljen na hercegovačkim portalima, nakon što su sve institucije, počevši od hrvatskih zastupnika u Federalnim izvršnim i zakonodavnim tijelima (što legalno, što ilegalno postavljenim) ignorirale dopise i priložene dokumente.

Ne daj Bože Požara

Svake godine u periodu prijelaza s proljeća na ljeto mostarski vatrogasci upućuju isti apel: opet vozila nisu registrirana, oprema im je stara, ali se nekako snađu, cijele godine apeliraju nitko ne čuje. Ne daj Bože požara!

Oko 0,5% svake neto plaće ide u fond za zaštitu i spašavanje. Oko 1% BDP-a svake općine, 0,5% BDP-a županije i do 0,1% BDP-a Federacije ide u isti fond. Kako je moguće da mostarski vatrogasci imaju neregistrirana vozila skoro pola godine i opremu staru oko 30 godina? Ta sredstva idu u namjenske fondove i njima bi trebali raspolagati oni koji su i najodgovorniji u sve tri faze zaštite i spašavanja: prevencija, operativno djelovanje i saniranje posljedica, a to su: načelnici općina kroz svoje službe za civilnu zaštitu, vlade županija kroz uprave za civilnu zaštitu i Vlada Federacije kroz Federalnu upravu civilne zaštite. Što je slučaj kod nas?

U praksi postoje formirane uprave i najveći broj službi po općinama, ali, budući da ne postoji kvalitetna zakonska i normativna podloga za njihovo djelovanje na terenu, sustav je tako nakalemljen da se apsolutno sve vodi i diktira iz Sarajeva. U taj diktat upada i korištenje glavnice namjenskih sredstava iz fondova za zaštitu i spašavanje.

Temeljni problem je u činjenici da nije provedena zakonska obveza organiziranja sustavnog djelovanja županijskih i općinskih uprava civilne zaštite, kako je zakonom propisano, a što je domena županijskih vlada, ali što bi trebala inicirati i nadzirati Federalna uprava CZ, te u slučaju (ne)realizacije, pokretati inicijative i postupke sankcioniranja. Zašto to ne rade i nikada do sada nisu uradili? Iz prostog razloga što ekipi iz Sarajeva nije u cilju inzistirati na tome, budući da bi se tim slučajem ona namjenska sredstva iz proračuna morala dijeliti na niže razine u vidu pomoći kod formiranja županijskih spasilačkih ekipa (ronioci, GSS i dr.). Ovako, kad sustav na razini županija ne postoji, diktiranje trošenja namjenskih sredstava i upravljanje čitavom civilnom zaštitom je krajnje centralizirano i diktirano. I povrh svega, tako se najbolje zna, tko je glavni.


Na razini Federacije postoji Stožer civilne zaštite koji ima ulogu, i tako se predstavlja, kao Uprava civilne zaštite. Podsjećanja radi, stožer je zakonom definirano operativno-stručno tijelo oformljeno da zapovijeda u slučaju elementarne ili neke druge nepogode. Kad je onaj snijeg prekrio cijelu BiH, na scenu je stupio stožer na čelu s Alijom Tihićem i komandantom Džerkom, koji je bio u Americi, oni su bili vođe tog Stožera. Prođe nepogoda, trebalo je raspustiti i stožer (da ljudi odu kućama), jer nema potrebe za njegovim stalnim postojanjem, budući da postoji Uprava civilne zaštite koja svakodnevno bdije nad svima nama. Ali, kod nas je očigledno stanje elementarne nepogode u kontinuitetu, budući da Federalni stožer CZ i dalje djeluje kao upravljačko tijelo i raspolaže namjenskim sredstvima. Kako raspolaže? Tu dolazimo do odgovora na pitanje gdje leži temelj problema mostarskih vatrogasaca.

Gdje god čovjek zagrebe ispod površine trošenja namjenskih sredstava za zaštitu i spašavanje, naiđe na neviđen glib. I to uvijek na štetu Hrvata u Federaciji BiH, s posebnim naglaskom na Mostar i županije s hrvatskom većinom.

Kako sustav funkcionira u praksi?

Kako to zakonom utvrđeno, vatrogastvo nije predviđeno na federalnoj razini, a selektivno je organizirano u nekim županijama. Kakvo je stanje u domeni vatrogastva u Mostaru, ali i općinama sa hrvatskom većinom, pokazuju apeli samih vatrogasaca, pa ne treba za to trošiti riječi. Pokušaj da se nešto više učini u zaštiti od požara izveden je 2008.godine, kada je Vlada Federacije naručila stručnu studiju o definiranju opasnosti od požara i gašenje požara na otvorenim prostorima upotrebom zračnih snaga. Izradu Studije je, preko javnog natječaja, dobio tim stručnjaka Građevinskog fakulteta u Mostaru. Budući da je po prvi put znanstveno urađena studija opasnosti od požara, još od 1948.godine, i budući da ju je odradio tim sačinjen od najboljih stručnjaka iz te domene u BiH, dokument predstavlja temelj za razvoj sustava prevencije od požara, kao i sustava gašenja.

Studija je klasificirala područja FBiH na osnovi potencijalne opasnosti od požara, i to počevši od područja vrlo visokog, visokog, srednjeg, pa do područja niskog rizika. Područje južne i jugozapadne Hercegovine proglašeno je područjem najvišeg rizika od požara. Predložena je i nabavka dva tipa zrakoplova (Air tractora) za gašenje požara i nabavka eskadrile od 4 aparata, pojedinačnih vrijednosti 2,3 mln $ za AT-802F-kopnena varijanta i 3,1 mln $ za AT-802F Fire Boss-amfibijska varijanta, čija bi baza, radi blizine Neumskog kanala, Jablaničkog, Buškog i Ramskog jezera, a i zbog činjenice da se nalazi u središtu područja sa najvećim rizikom od požara, trebala biti Zračna luka Mostar. Broj pilotskog osoblja utvrđuje se u odnosu na broj letjelica, odnosno broj pilota treba omogućiti maksimalno iskorištenje letjelice za uvjete optimalnog naprezanja pilota. Prema poznatim iskustvenim normama, omjer pilot - zrakoplov treba biti 2-3 pilota na svaki zrakoplov jednosjed. Broj tehničkog osoblja za opsluživanje i održavanje letjelica, utvrđuje se u odnosu na vrstu i broj letjelica i planiranu razinu održavanja letjelica, prosječno oko 5 osoba po zrakoplovu. U praksi to bi značilo da bi se u Zračnoj luci Mostar trebalo uposliti oko 30ak osoba za namjene zaštite i spašavanja. Što se događa?

Unatoč tome što je vrhunska struka donijela svoj sud, gospodi Aliji Tihiću, alfi i omegi Civilne zaštite u FBiH i drugu komandantu Džerki Lijanoviću, njegovom potrčku, se nije svidjelo da jedna Hercegovina, gdje je samo drača i kamen, može biti ugroženija od jedne Bosne, gdje su sve same šume. Još im se manje svidjelo da mostarska Zračna luka, pored one sarajevske i tuzlanske, treba biti baza za protupožarnu eskadrilu. U međuvremenu, dogodili su se požari u Livnu, Konjicu (gdje su dolazili hrvatski kanaderi) i izgorilo je Hutovo blato: sve redom u području definirano najugroženijem od strane struke.

Tako su „stručnjaci“ iz Sarajeva odustali od nabave zrakoplova i formiranja „federalne eskadrile za gašenje požara“, novac za to predviđen čeka, a oni su intenzivno angažirani na novoj „državnoj studiji“ s ciljem da se cijeli projekt preseli na državnu razinu, točnije u nadležnost Ministarstva sigurnosti i Ministarstva obrane, kako bi proveli svoje namjere: prebaciti bazu protupožarne eskadrile u Sarajevo ili Tuzlu i što prije potrošiti namjenski novac.

Zbog svih ovih turbulencija na federalnoj razini, a i zbog činjenice da se bliži kraj mandata ove vladajuće strukture u CZ (Alija Tihić bi trebao najesen u mirovinu), namjerava se brže-bolje provesti proces nabave zrakoplova, bez da se prethodno obuči osoblje koje bi koristilo te zrakoplove. Dakle, njih bi se kupilo, ali kako ih nitko ne umije voziti i održavati, stajali bi na zemlji. Vjerojatno i procent od nabave, ne bi bio mali.

Ono što je zanimljivo, a u istu ruku i simptomatično, jeste šutnja vladajućih i političkih institucija na ove malverzacije. Dapače, namirisavši paru bez motike, u teglu s medom civilne zaštite prste je uvukao i drug komandant Džerko. Sjećate se opet one elementarne nepogode sa snijegom? Komandant Džerko, jednako kao što sada daje poticaje za poljoprivredu ljudima kojima ne rastu ni gljivice od vlage na zidu, a kamoli povrće na njivama, tako je i tada praznio robne rezerve dajući hranu i onima kojima je bila potreba, ali i onima koji baš tu potrebu nisu ni imali. Zašto? Pa pogodite - proizvodima koje i čije industrije će se puniti skladišta robnih rezervi?

Vrana vrani oči ne kopa

Međutim, ako itko misli da je ovo vrhunac, vara se. Sve se makinacije rade po blagoslovu premijera Federacije, ovaj put Nermina Nikšića, a to dokazuje i primjer JKP Gradska groblja d.o.o Visoko. To javno komunalno poduzeće je u dva navrata tražilo financijsku podršku od Federalne uprave CZ za nabavu rashladnih komora i neke forenzičke opreme, u iznosu cca 300 tisuća KM. Federalna je uprava ispravno postupila i u oba navrata odbila zahtjeve s obrazloženjem da: JKP Groblja nemaju nikakve veze sa zaštitom i spašavanjem.

 

Međutim, Alija Tihić, kasnije, piše prijedlog Vladi Federacije da JKP Groblja Visoko proglasi federalnom službom za zaštitu i spašavanje, odnosno za asanaciju terena (poduzimanje sanitarno-higijenskih mjera na terenu). Taj prijedlog dobiva suglasnost Ureda za zakonodavsto, a vjerojatno će dobiti i od ministarstva pravde i ministarstva financija, budući da Nermin Nikšić Uredbom Federalne Vlade, protivno Zakonu i zdravom razumu, proglašava JKP Groblja Visoko federalnom službom. Zašto protuzakonito? Iz prostog razloga što je asanacija terena po Zakonu domena općina i županija, nikako Federacije. Međutim, to Nermina ne sprječava, dapače, svojom uredbom on ne samo da nalaže FUCZ da dadne 300 000 KM JKP Groblja Visoko, nego ih stavlja u tom iznosu u federalni budžet, putem namjenskih sredstava iz domene zaštite i spašavanja.

Ovo je samo jedan insert iz Nerminovog opusa financiranja poduzeća na područjima pod većinskim bošnjačkim stanovništvom i pod upravljanjem sarajevskih političkih lobija. Sjetimo se samo izdvojenih milijuna KM za Krivaju, Konjuh iz Živinica i druge slučajeve Nerminovog financiranja, postavlja se s pravom pitanje, kada će se i tko će više stati u kraj financiranju propalih poduzeća u Bosni?! Ako se već ide u sanaciju istih iz Federalnog budžeta, što je onda s komunalnim poduzećem iz Mostara, Žitoprometom i dr.?

Bilo kako bilo, ako smo mi uspjeli doći do ovih informacija, vrlo vjerojatno i „borci“ za naše nacionalne interese u organima federalne vlasti znaju sve, pa i više od nas. Zašto se šuti o ovome?! Vrana vrani oči ne kopa! A naši vatrogasci će, vjerojatno, i dalje tražiti da im se registriraju vozila, nabavi oprema iz ovog stoljeća, i zajedno s nama moliti Boga da ne bude požara.

 

" Raditi na rješenju ustavnopravnog i političkog statusa Hrvata, a ne iskorištavati neravnopravni status za zadovoljavanje osobnih ili stranačkih, osobnih interesa "